Zbog sve češćih medijskih istupa, javnih obraćanja i otvorenog ukazivanja na anomalije u MUP-u Republike Srpske, o kojima govori Vladimir Vidović, a čija je, kako tvrdi, i sam bio žrtva, osjetili smo potrebu da ga pozovemo na razgovor i iz prve ruke saznamo o čemu se tu zapravo radi. U intervjuu koji slijedi, Vidović otvoreno govori o svojoj borbi, koju je sada više usmjerio u pravcu pomaganja kolegama.
Gospodine Vidoviću, koji su razlozi Vaše borbe, odnosno javnog ukazivanja na određene anomalije i nezakonitosti unutar MUP-a Republike Srpske?
Razlozi moje borbe su jednostavni – želim da više nijedan policijski službenik ne osjeti na svojoj koži ono što sam ja osjetio.
Sve je počelo dok sam radio u Upravi za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Nakon jednog incidenta sa rukovodiocem, kažnjen sam bez uzimanja izjave, bez prava na odbranu i bez mogućnosti da iznesem svoju stranu priče. Tada sam prvi put osjetio da se odluke mogu donositi mimo osnovnih principa pravičnog postupka.
Nakon toga počeo sam da ukazujem na nepravilnosti i da podnosim prijave zbog nezakonitih radnji za koje sam smatrao da se dešavaju unutar sistema. Prva prijava odnosila se na loše uslove rada. Ono što je posebno važno jeste da su upravo nakon te prijave uslovi rada poboljšani, što pokazuje da problemi na koje sam ukazivao nisu bili izmišljeni.
Međutim, umjesto da se nepravilnosti ispituju, uslijedili su novi problemi. Kažnjavan sam čak i tokom bolovanja, ponovo bez uzimanja izjave i bez mogućnosti da se branim. Moji zahtjevi, prigovori i obraćanja institucijama redovno su odbijani, dok su prijave koje sam podnosio uglavnom završavale odbacivanjem bez suštinskog razmatranja.
Posebno teškim smatram činjenicu da sam bio izložen pritiscima da dolazim na posao za koji sam imao zvanične medicinske nalaze da nisam sposoban da ga obavljam. Umjesto da zdravstvena dokumentacija bude poštovana, bio sam doveden u situaciju da se borim za pravo koje bi svakom zaposlenom trebalo biti zagarantovano – pravo da se postupa u skladu sa nalazima nadležnih zdravstvenih institucija.
Moja borba zato odavno nije samo lična. Ona je postala borba za zakonitost, za dostojanstvo policijskih službenika i za sistem u kojem niko neće biti kažnjen bez prava na odbranu, ignorisan kada ukaže na nepravilnosti ili primoran da radi poslove za koje nije zdravstveno sposoban. Ako ova borba dovede do toga da makar jedan policijski službenik sutra bude zaštićen od nepravde koju sam ja prošao, smatraću da je vrijedila svake žrtve.
Gospodine Vidoviću, široj javnosti postali ste poznati nakon otvorenog pisma ministru unutrašnjih poslova. Zbog čega ste odlučili da javno istupite i progovorite o problemima u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske?
ODGOVOR:
Prije svega, želim naglasiti da ovo nije moje prvo obraćanje javnosti niti prvo otvoreno pismo ministru i direktoru policije. Naprotiv, riječ je o trećem pismu u kojem ukazujem na različite probleme i anomalije za koje smatram da postoje u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Godinama ukazujem na pitanja za koja smatram da zaslužuju pažnju javnosti i nadležnih institucija, poput činjenice da policijski službenici dugi niz godina nisu imali sistematske ljekarske preglede, pitanja napredovanja u službi, položaja zaposlenih i drugih problema sa kojima se susreću.
Smatram da se o ovim temama mora otvoreno razgovarati. Ako želimo bolje društvo, jače institucije i efikasnije Ministarstvo unutrašnjih poslova, onda problemi ne smiju biti gurani pod tepih, već se moraju rješavati na zakonit i odgovoran način. Upravo zbog toga sam odlučio da o tim pitanjima govorim javno.
PITANJE:
Gospodine Vidoviću, u jednom od Vaših obraćanja na Facebook stranici Polaris Media govorili ste o slučaju iz Policijske uprave Zvornik za koji tvrdite da predstavlja primjer kršenja prava jednog policijskog službenika. O kakvom slučaju je riječ i zbog čega smatrate da je važan za javnost?
ODGOVOR:
Prije svega, moram reći da policijski službenici danas imaju veoma malo povjerenja da će njihove probleme riješiti sindikalne organizacije ili same institucije. Upravo zbog toga mi se u posljednje vrijeme obraća sve veći broj kolega koji smatraju da su im ugrožena prava.
Jedan od takvih slučajeva dolazi iz Policijske uprave Zvornik. Radi se o policijskom službeniku kojem je do penzije ostalo svega nekoliko godina i koji ima ozbiljne zdravstvene probleme. Koliko mi je poznato, riječ je o čovjeku koji je imao više operativnih zahvata na srcu, zbog čega je Fond PIO ranije utvrdio smanjenu radnu sposobnost i preporučio raspored na lakše radno mjesto, bez noćnog rada i drugih poslova koji bi mogli ugroziti njegovo zdravstveno stanje.
Određeni period radio je u skladu sa tim rješenjem. Međutim, nakon toga dobija novo rješenje o rasporedu na drugo radno mjesto, pri čemu, prema informacijama koje imam, u tom rješenju nisu uzete u obzir preporuke i ograničenja koja proizlaze iz njegovog zdravstvenog stanja i ranijeg nalaza nadležnih organa.
Ono što ovaj slučaj čini posebno važnim jeste pitanje pravne sigurnosti zaposlenih. Naime, prema važećim zakonskim rješenjima, žalba ne odlaže izvršenje rješenja. To praktično znači da policijski službenik mora odmah postupiti po donesenom rješenju, bez obzira na to što smatra da je ono nezakonito ili štetno po njegovo zdravlje.
Postavlja se logično pitanje – šta ako se naknadno utvrdi da je žalba bila osnovana i da je rješenje trebalo biti poništeno? Ko će nadoknaditi posljedice koje su u međuvremenu nastale? Ko snosi odgovornost ukoliko je nečije zdravlje dodatno ugroženo dok je postupao po rješenju koje se kasnije pokaže nezakonitim?
Upravo zbog toga smatram da ovaj slučaj prevazilazi sudbinu jednog čovjeka. On otvara mnogo šire pitanje zaštite prava zaposlenih, poštovanja medicinskih nalaza i pravne sigurnosti policijskih službenika. Institucije moraju voditi računa da svaka odluka bude zakonita, obrazložena i usklađena sa zdravstvenim stanjem zaposlenog, jer iza svakog rješenja stoji čovjek i njegova egzistencija.
PITANJE:
Gospodine Vidoviću, Koji su Vaši naredni koraci u ovoj konkretnoj borbi, događaja u Zvorniku?
ODGOVOR:
Pitanje ostaje jasno. Koliko je meni poznato, nakon prijema rješenja, kolegu je pozvana hitna pomoć, nakon čega je upućen kod specijaliste i otvoreno mu je bolovanje, jer čovjek zdravstveno nije sposoban za takav način rada, što ga je dodatno uznemirilo i stresiralo.
Imam takođe informacije da je taj kolega duže vrijeme trpio nepravdu i diskriminaciju, jer se radi o kolegi koji je muslimanske vjeroispovijesti, i sve se to akumuliralo kroz ovo rješenje.
Kažem vam, za mene ovo rješenje predstavlja pokušaj ubistva, jer se čovjek tjera da radi poslove za koje je PIO fond utvrdio da nije sposoban, i za koje je navedeno da mogu dodatno narušiti njegovo zdravstveno stanje. A ipak je doneseno rješenje bez uzimanja u obzir nalaza PIO fonda.
Problem je i u tome što žalba ne odlaže izvršenje — izvrši se, pa se tek onda žalite. A ukoliko prilikom izvršenja dođe do posljedica, a žalba kasnije bude usvojena kao osnovana, postavlja se pitanje odgovornosti.
Jedan od mojih koraka u ovom slučaju jeste podnošenje apelacije Ustavnom sudu na taj dio zakona, upravo na odredbu da žalba ne odlaže izvršenje, jer žalba treba da štiti prava radnika, a ne poslodavca. Postavlja se pitanje svrhe žalbe ako nas ne štiti od ovakvih situacija i anomalija.
Iz ovoga se može vidjeti i određena bahatost rukovodnog kadra, upravo zbog nedostatka odgovornosti. Kada se jednom dokaže da rješenje nije bilo validno, odnosno da je nezakonito, niko neće odgovarati za to što je doneseno nezakonito rješenje kojim je moglo doći do teških posljedica.
To se, nažalost, dešava sve dok se zakon ne promijeni i dok se ne podnese apelacija za ocjenu ustavnosti.
U ovom konkretnom slučaju, ovaj događaj će biti još jedan dokaz za podnošenje apelacije i inicijative za ocjenu ustavnosti.
Takođe ćemo putem Zakona o slobodnom pristupu informacijama tražiti odgovore od Policijske uprave Zvornik: zašto je baš ovaj policajac raspoređen na taj način, na osnovu čega, i zašto nije uvažen nalaz PIO fonda i medicinsko vještačenje.
Podnijećemo i prijave unutrašnjoj kontroli u vezi sa izradom tog rješenja — da li je riječ o grešci ili o namjernom i sistematskom propustu.
Vladimiru želimo puno sreće u nastavku njegove borbe. S obzirom na to kakav protivnik stoji nasuprot njemu i koliko se malo ljudi usuđuje da mu se suprotstavi, vrijedna je divljenja hrabrost koju je pokazao. On je, svakako, već pobjednik.
