Nakon brojnih testiranja još kao bebi Mariji Jović potvrđena je dijagnoza- zaražena urođenom toksoplazmozom. Zbog svoje dijagnoze njenim roditeljima rečeno je da Marija neće moći hodati, biti svjesna okoline. Međutim, u samom startu svog postojanja Marija je demantovala doktore.
Kroz sami dalji razvoj Marija je imala probleme, jedna od najvidljivijih posljedica bila je izražena hipersalivacija. Često mokra bradica, stalno vlažna odjeća i nespretno brisanje usta bili su dio njene svakodnevnice. Kao dijete Marija je bila jako blaga i srdačna ali zbog svog stanja prilikom upisa u vrtić nastali su prvi veliki problemi jer smatrano je da ona nije za vrtića iz razloga što ima poteškoće u razvoju.
Nakon upisa u vrtić Marija je po prvi put osjetila teret šta znači biti “drugačiji”. Djeca oko nje nisu bila okrutna nego su samo bila znatiželjna što ona stalno “balavi”, zašto uvijek nosi maramicu oko vrata, zašto priča drugačije… Kroz dalji period odrastanja Marija je uvijek bila prinuđena da se bori sa čudnim pogledima, tajnim šsputanjima i ponekad sa otvorenim zadirkivanjem. Bilo je dana kada se i u suzama vraćala kući…
Kad god upisala da trenira neki sport odmah bi pojedini roditelji ispisivali svoju djecu.
Zbog svoje u jednu ruku “odbačenosti” zato što je “drugačija”, Marija je naučila da se izrazi na drugačiji način. Kroz slikanje, pisanje, muziku… Njena borba je u njoj pobudila umjetničku inspiraciju. Dok bi možda većina i odraslih ljudi umno potonulo, Marija je još kao dijete izabrala i smogla snage da se bori!
Kroz svoje srednjoškolsko putovanje Marija je sa “strane” imala ogromnu podršku svojih drugara, koje su takođe osobe sa poteškoćama, a ujedno je i bila promoter sve one “drugačije” djece koji nisu imali snagu da se pojavljuju i bore za svoj ravnopravni status u društvu. Iako sam sistem školovanja nije pogodan za ovu kategoriju Marijini roditelji su nam rekli da je sam odnos direktorice JU SŠC ,,Petar Kočić” Zvornik, kao i profesora prema Mariji bio sa puno razumijevanja. Kad god je bilo nekih trzavica, rukovodstvo škole odmah je reagovalo. Možda taj odnos najbolje opisuje i komentar ispod Marijine slike na društvenoj mreži koji je napisala njena razredna profesorica. 👇👇👇
Uprkos brojnim preprekama prilikom odrastanja rezultat Marijine borbe je sljedeći:
Marija je završila srednju školu, pozvana je u Gradsku upravu kao UČENIK GENERACIJE i uručena joj je Vukova diploma! Marija se danas bavi trčanjem i piše pjesme i nada se da će uskoro moći i da ih predstavi zvorničkoj publici, a i šire. Iako je prošla kroz sav taj bol i tugu Marija danas svima daruje osmijeh i uvijek se trudi da se ljudi oko nje osjećaju ugodno i prihvatljivo.
Ova prelijepa priča treba da posluži kao inspiracija i snaga svoj djeci koja su “drugačija”. Ova priča treba da, da snagu svim roditeljima čija su djeca “drugačija”. I na kraju ova Marijina priča treba da motiviše sve roditelje da svoju djecu od malih nogu vaspitavaju i uče da je biti drugačiji normalna stvar! Pokazivanjem empatije prema “drugačijoj” djeci, roditeljima će se značajno olakšati da ih provedu kroz njihovo odrastanje.
Hvala Marijinim roditeljima što su nam informacijski značajno pomogli oko samog teksta.
