
Posle jučerašnje čudne situacije koja se dogodila u Zvorniku, a tiče se sukoba odbornika Snsd-a, osvanulo je novo jutro u Zvorniku, malo hladnije u odnosu na ostala u ovoj godini, ali “vrućina” teme razblažuje vanjsku temperaturu.
Prateći reakcije naroda na društvenim mrežama , a i u po “kafani” , dolazimo do zaključka da je javnost malo više na strani žrtve, što je i logično. Donji kraj “navlači” na stranu Tejića, dok ovi iz grada daju podršku Popoviću ali preko Viber i WhatsApp poruka, vjerovatno. Svaki javni oblik podrške je politički uvijek “malo” rizičnije prirode. Direktoru Popoviću je svakako teže u ovoj situaciji jer on brani ugled institucije u koju dolaze bolesni i uglavnom nervozni ljudi, dok odbornik Tejić ukazuje na prava ratnih vojnih invalida, koji su svakako dugi niz godina nezadovoljni svojim statusom. Sad je trenutno najgore ljudima iz SNSD-a koji “nemaju” stranu. Suština politike i jeste u smirivanju tenzija da ne bi došlo do biranja strana. U narednom periodu vidjećemo da li Gradski odbor Snsd-a i dalje ima snagu da sve probleme unutar svoje zajednice stavlja pod tepih. Koliko godina uspješno ozbiljne probleme grada Zvornika stavljaju “pod tepih” ne sumnjamo da će ovaj “problemčić’ “usisati” u toku današnjeg dana…

Iako je narodu vjerovatno zanimljivo da se bavi sukobom odbornika, to je svakako jalov prostor za ubijanje dosade! Možda bi trebalo temu skrenuti u nekom korisnijem pravcu za našu zajednicu, tj. u pravcu konačnog rješavanja problema ortopedske ambulante u Zvorniku. Svi smo mi svjedoci da je hodnik ispred ambulante uvijek prepun ljudi. Sad treba postaviti pitanje što je to tako… Ne znamo da li narod previše lomi noge i ruke, pa doktori ne mogu da postignu ili je se radi o manjku radne snage.
Javnost bi trebala da zna, da li da pojača unos kalcijuma ili direktor treba da pojača doktore, ako je to moguće. Ako nije moguće onda problem treba priznati. Tako bi se bar izbjeglo upiranje prsta u nedužne ljude.
Jedan naš lokalni autor je davno napisao u svom romanu “TAŠEzonija” jednu dobru rečenicu: “Čekanja ne idu dalje od sebe”.