Večeras je doček Nove godine u Zvorniku. Iako smo posle Korone i privatizacije Alumine izgubili vjeru i u oca i majku, u ljudskoj potrebi je da bude srećan, tj. da se veseli i da slavi. Jedan naš proslavljeni pisac iz Petkovaca je davno rekao: ,,Sreća je moranje života, tuga je njen ishod”… Njegove dubokoumnosti su mu karijeru zacementirale na domet seoskog nivoa, eventualno u pijačnim danima dobaci i do gradskog. Ali dobro, on u ovoj priči svakako nije bitan, kao i u ostalim.
Kako će to Zvorničani proslaviti Novu godinu iz različitih društvenih, a i intelektualnih slojeva.
Ona najmlađa generacija će da baca petarde i plaši kerove. To će da stvori ozbiljan medijski prostor za podršku naroda nedužnim cukicama. Ali to kreće oko 4. 1. kad se potroši novogodišnja municija i kad počnu da se pune božićni šanžeri.
Osnovci će isto da bacaju petarde ali oni u svoj novogodišnji meni ubaciju čips, smoki i štapiće, oni najslobodniji popiju i dvije čaše piva. Vjerovatno će organizovati TikTok izazove, koje će roditelji preko lažnih profila da cenzurišu.
Srednjoškolci, ujedno i najopasnija sorta, oni svi idu u Spartu. Bar troje će da završi na ispiranju. Svi se nadamo da će jedini opijat da im bude alkohol. Nek su živi i zdravi, kad već pubertetski nemaju šansu da budu normalni.
Studenti ove godine slave Novu godinu već mjesec dana. Pogotovo ovi naśi koji studiraju u Srbiji. Ovi u ostalim gradovima uglavnom ne dolaze u Zvornik na slavlje jer im je rođeni grad bljak.
E, sad kreću starosjedioci tuge u Zvorniku:
Starija populacija na selu uglavnom ne slavi, jer smatraju da nisu ” bijesni”. Oni gledaju novogodiśnji program s najjeftinijim sadržajem. To su one emisije gdje Era Ojdanić glumi Supermena ,a pokojni Bora Drljača Betmena. Druga polovina bude rentana da čuva unučiće.
Starija populacija u gradu, bez unučića. Oni su uglavnom u svadbenim salonima gdje u ponudi za 100KM imate da jedete i pijete koliko hoćete, bar vam tako kažu. Sjede jedu, piju, odigraju kolo, zjevnu dva puta i idu kući, većinski dio, onaj manjinski ne ide kući dok ne popije i pojede 100KM po nabavnoj cijeni.
Relativno mladi bračni parovi starosne dobi oko 40 godina, oni su uglavnom razbacani po planinskim vrhovima Srbije i Bosne i Hercegovine. Oko 22.00 časova idu fejsbuk i insta stori objave. Žene sjede jedne do drugih, muškarci isto. U ponoć objavljuju sliku kolektivnog nazdravljanja.
Samci, bez nade i cilja, željni zajednice i toplote bračne postelje su uglavnom razbacani po Evropi ili sopstvenoj državi. Pojedini su u potrazi za sopstvenim mirom, dok su ostali u potrazi za ženom. Kad život izgubi nadu svi vjeruju da je njihova Dzulija Roberts u drugom gradu ili Ričard Gir. Oni koji ne nađu Dzuliju i Ričarda u tuđem gradu, posle se u svom gradu zaljube u Spasu iz Sekulinog filma.
Srećno slavlje. Sutra ćemo o željama.
