Iako nam je godina u Zvorniku počela “havarijski” slijede nam duhovno naljepši dani u godini.
Sutra se kolju prasići, jagnjići ili ko šta već ima, dok prekosutra ide uglavnom organizovana žurka pečenja. Oblače se ratne uniforme iz lične ili očeve kolekcije. Na glavu se stavljaju đedove šajkače. Na noge se obuvaju rudare. Pucnjava je obavezna. Neko baca petarde, neko puca iz puške, pištolja… Neko baca bombe… Sve zavisi ko je šta uspio da sakrije ili kome je šta ostalo na tavanu. Ko nam ne zna običaje vjerovatno bi pomislio da smo u ratnom stanju.
Na Badnji dan nam dolazi i prečina iz dijaspore, koja posle trećeg piva ili rakije počinje priču o povratku na svoje ognjište. Nostalgija je i nastala kad je Srbin iz Njemačke preko televizije gledao familiju kako peče pečenicu…
Što se tiče muzičkog programa, mislimo da tu neće biti promjene sve dok zvukovi budu postojali. Baja Mali Knindža je usađen u božićnu tradiciju skoro kao i Badnjak. U svojoj muzičkoj ponudi Baja uglavnom nudi sve ono śto čini poročnog čovjeka, a takvi smo svi. Za one koji vole da popiju ima više hitova, tipa za omladinca neradnika : ,Alkos, alkos, nema perspektivu”, pa onda imamo za malo “jaču” kategoriju: ,, Duni vjetre, malo preko jestre”, pa onda imamo za ove što vole da pije hajneken a boje se žene: ,, Gotov je, gotov je, ubiće ga žena”. Te pjesme uglavnom idu u uvodnom dijelu Badnjeg dana, posle već svi odu u 91-95 godine. Na kraju sve se završi s “Prepelicom” i osjećajem da smo baš mi taj kurjak, odnosno vuk, koga bi da ubije svaka fukara… Uglavnom, ne može bez Baje, pa čak i među fanovima Džastina Bibera.
Prase ili jagnje se uglavnom mehanički ispeče. Duša čovjeka je više bazirana na pucketanje vatre i ambijentu harizme dana. Badnji dan uvijek miriše isto.
Posle završetka ” svečanog” dijela dana, svi prilegnu jedno sat, iz razloga da bi im pristojnost prisustva bila bar prividno normalna u crkvenom dvorištu. Paljenje Badnjaka je najljepša vatra koja je viđena u odsjajima ljudskog oka.
Posle Crkve, svi dođemo kući i ljubavna nostalgija nam uglavnom porazi sve karakterne linije otpora. Tada šaljemo poruke prvenstveno onima koji su daleko, a nekada su nam bili blizu ili onima koji su sada blizu, a ponašaju se kao da su daleko…
Oni koji vole hranu, oni čekaju ponoć da se miribože s pečenicom.
Božićni dani su možda i jedini preostali dani u godini gdje se ljubav rađa i iz kamenog srca.
Jadan je Bozic sa vama i sa Bajom Velikom Mindzom! Obojili ste praznik mira , radosti i ljubavi sa vasim primitivnim nacionalistickim orgijanjem! Pagani ostaju pagani!