U odnosu na posljednje dane danas nas je iznenada napustilo i “zubato” sunce, ali nadamo se da će uskoro da se vrati. Prema nekim procjenama “sviće” u srijedu malo posle podne. Mada, mi nešto i ne vjerujemo u to.
Danas je vazduh jak i prodoran kao nepismen u doktoratu i seosko napaćeno dijete u urbanoj sredini.
Po brdima iznad krošnji drveća dominiraju bijeli dimovi kao da je šuma imenovala Tarzana za kralja. Putevi su bljuzgavi i čujniji od sjećanja. Galame su nejasne, ljudi su nervozni, tišina je glasna.
Emotivni osjećaj je sličan situaciji kao kad bi ste iznenada urbanog Evropljanina teleportovali u prenatrpano seosko naselje kanjonskog reljefa u okolini kineskog gradića Zhaotonga, npr. To su ona mjesta gdje su rijeke žute, a samar čovjek. Tamo gdje žutaći niskog rasta nasmijani u crtama lica, a ne u želji, “čuče” u prilagođenim oblastim šeširima ispred svoje kolibe i gledaju vas pravo u oči. Tamo gdje su mačke u dogovoru sa miševima, jer znaju da ovi jedu sve što stignu. Tamo gdje bicikl stvarno točak i gdje su djeca polukružno rumena, ali zato nasmijana cijelim obimom lica. Tamo gdje se sve radi ručno, a ništa ne dobija na ruke…
Danas je dan u Zvorniku idealan za pecanje kapitalaca ali u ribnjaku. Čisto da bi svaki pokušaj imao ispunjenje. Tako će život vratiti samopouzdanje dok se ne vrati sunce.
Plačite tužni, danas je legalno.
