Sinoć je u motelu Viktorija u Zvorniku bila upriličena proslava korporativne Nove godine pojedinih institucija grada Zvornika.
Kako nezvanično saznajemo gradonačelnik je sinoć svojim odabirom naručenih pjesama pokazao i boemske strane. Biti prvi čovjek grada je ogromna umna presija, pogotovo kad si ispred Snsd-a. Kad je nešto presovano, njemu će biti lakše kad se malo popusti, u gradonačelnikovom slučaju opusti. Razumiljivo, i treba. Živ je čovjek.
Doduše, kakve čovjek ima pojedine pomoćnike pa vjerovatno bi se i mi opijali svaki dan (a ne treći kao sada) i pjevali: ,,Ej, od kad sam se rodio, šreće nikad nisam imao”. Udbaškim kanalima saznali smo da je ta pjesma natjerala gradonačelnika da pokaže rijeku emocija.
Pojedini izvori nam tvrde da su zaposlenici Gradske uprave u nevjerici posmatrali kako gradonačelnik “kiti” pjevačicu. Pošto se očekuje isplata božićnica(prase) i dodjela paketića, radnici se iskreno nadaju da pjevačica nije i to uzela. Kad se stvar otrgla kontroli, v.d. načelnici sektora u Gradskoj upravi su preuzeli situaciju u svoje ruke i spustili bakśiš sa 100KM, na 50KM.( u komadu), onda je muzika krenula s baladama i pjesmom iz Tominog filma: ,,Ponoć je”. Posle te pjesme svi su uzeli telefone u ruke i pisali poruke onima koje srce iskreno voli, pojedini su se sjetili i svojih zvaničnih supružnika.
Za ostale direktore javnih ustanova, a i republičkih nemamo provjerene informacije koliko su davali na muziku.
Stilski gledano, radnice Bolnice Zvornik su iznjele veče, pogotovo pedijatrija. Ponekad nam bude žao što smo odrasli…
Srećna Nova godina! 🙂
