Jutros je u Zvorniku osvanulo svježe jutro sa jasnim naznakama da će sunce imati jednu od bitnijih uloga u današnjem danu.
Iako u posljednje dvije godine nemamo apsolutno nikakvu potrebu za ranim ustajanjima jer trenutno smo na tom nivou poslovne karijere da naše radno vrijeme zavisi od našeg raspoloženja. Uprkos toj činjenici i u jednu ruku vasionskim oblicima slobode mi ipak ustajemo svako jutro u 6.00 časova. Tako pokazujemo empatiju prema ljudima koji moraju da ustaju.
Jutros smo sebe častili jednom šetnjom kroz ulice Zvornika u periodu od oko 7.00 časova. Moramo priznati da su nas zatekle strašne scene. Narod je nanaspavan i nekako tužan. U njihovim koracima dominira “nagla” užurbanost i podbulost. U jednom očnom kapku im stanuje Prvi maj, u drugom 9. maj. Oni izraziti radnici, razmišljaju kako da praznične dane u maju povežu sa godišnjim odmorom.
Znate kako, sve tuge života imaju jasno vidljive želje u svojim fizičkim prikazima. Nekada su se tuge liječile emotivnim ispunjenjima na bazi neopipljivih stvari, pričam o nivou duševnih ispunjenja. Naravno, to je zahtjevalo ponekad i dugogodišnji rad na sebi. U modernim vremenima sve tuge se rješavaju narudžbom odjevnog predmeta preko brze pošte. Život je svakako iluzija. Čovjek je srećan u onolikoj mjeri koliko je sposoban da zavara tugu.
Tu mudrost života i kupovine sreće na dan, eventualno dva, smo vidili od naših komšija iz Gradske uprave. Oni kad god imaju nevoljno ustajanje ili ih boli glava oni naruče majicu preko internet prodaje. Ali, dobro, ako njima je lijepo nama je još ljepše
Nego da se vratimo na rad i disciplinu… U ranim jutarnjim časovima smo primjetili buku trimera koji su proizvodili radnici AD “Vodovod i Kominalija” Zvornik. Oni su inače kosili travu čak i na Veliku subotu. Nažalost ne vjerujemo da su oni jutros imali vremena kao mi za sumiranje tuge i života.
Kad čovjek pjevuši, a da pritom nema razloge ili nije plaćen da to radi, narod uglavnom kaže eno ga poludio…
Vjerovatno zato ptice i imaju sposobnost i fizičku predispoziciju da nas pose**, a da pritom zakonski ne snose nikakavu odgovornost.
Svjesni smo da vrapci ne znaju da čitaju ali vjerujemo da im ta činjenica neće uskratiti mogućnost da nas “pametne” i superiornije , opet gledaju sa visine.
