Svjedoci smo da je po selima na teritoriji Grada Zvornika skoro svaki drugi glasač baba ili đed sa tržišnom vrednošću od 100KM( u paketu 150 KM), čast izuzecima, koji bacaju do maksimalno 2%.
Od đedova solunaca sa oštrim brcima i umiljatim osmjesima i iznosanom šajkačom na glavi koji su kroz sadašnjost svog življenja pisali toliko bitnu istoriju da su čak i u modernom vremenu oživljavali ličnosti svojih nesposobnih unuka mi smo došli do uplašenih dekica koji zarad tri obroka pristanu na to da glasaju za one koji su ih i učinili gladnim i žednim, ne mareći ni za sadašnjost svojih najmilijih.
Kakva je to psihologija koja toliko porobi karakter da čovjek u 70+ godinama pristane na poniženje da ga kurumpirani direktor sa lopovskim navikama, uglavnom sa v.d. simbolima ispred titule kupi, iako njegova duša nema druga očekivanja sem umiranja. Pritom ga i uvede da glasa naočigled svih.
Nista bolje nisu ni babe. Najgore su one “vjetropirke”. To su one babe koje usta uglavnom brišu od suknju i na svaki pola sata dotežu maramu. Govore vam da jedete voće, jer vidite šta se “dešaje”, isto tako potenciraju priču da je omladina živa i zdrava… Taman pomislite da su žive Milunke i onda na dan izbora vidite babu kako je uvode da glasa baš za one koji vas godinama truju.
Sem ikone ovdje se za koju godinu neće imati šta okačiti na zid. Teško naciji čiji ponosi nemaju genetska sjećanja. Pa tu više nema ni pjesme ni veselja.
Moj je đedo bio egoistični stomaronac, ovo će biti hit za 30 godina.
