Zahvaljujući korumpiranoj lokalnoj upravi i pohlepnim domaćim investitorima u gradu Zvorniku je učinjen urbanistički genocid. Uništena su sva sjećanja na neke ranije generacije, a samim time u značajnoj mjeri osakaćene su i mogućnosti razvitka turizma. Grad bez starog grada je kao život bez lijepih uspomena.
Godinama unazad načelnici urbanizma su hladnokrvno potpisivali sve što im lokalni investitori donesu za sto, nemilosrdno svojim građevinskim projektima ulazeći u tuđu imovinu, poglede, vidike, sunce… Što je najgore zarad svoje zarade oni smatraju da mogu da vam uzmu i pola balkona, da vas uslovljavaju da prodate kuću, parcelu… Pola građana Zvornika ne mogu da se presvuku u svom stanu, a da pritom ne spuste roletne, jer komšija sve vidi.
Ovih dana su nam pisali ljudi koji posljednju godinu dana vode borbu protiv investitora Zo-Ži-a koji je po njihovoj priči uprkos sudskoj zabrani nastavio radove na parceli koja se nalaze u uglu Sime Perića i Majevičke ulice. Sud je investitoru zabranio radove jer je vjerovali ili ne odsjekao stepenice od kuće koja se nalazi do njihove parcele, na kojoj je planirana izgradnja zgrade.
Zanimljivo je to da su ugrožene vlasnice pozvale policiju, međutim oni su rekli da nisu nadležni. Pozvali su građevinsku inspekciju i oni su im isto rekli da nisu nadležni i da po njima to mora Sud u Zvorniku da odradi. Oni su pozvali Sud u Zvorniku iz Suda u Zvorniku su im rekli da pozovu građevinsku inspekciju i policiju. I tako dok oni hodaju u prazno po institucijama, investitor kopa.
Po nezvaničnim informacijama tadašnji načelnik urbanizma u Zvorniku Boško Kojić se izvinio što je morao da potpiše ovaj kriminal, tj. građevinsku dozvolu, samo dva mjeseca prije smjene sa mjesta načelnika, vjerujemo da se i prekrstio više puta, s obzirom na to da se deklariše kao izraziti bogomoljac. Kad ode u penziju treba mu slikati Zvornik iz ptičije perspektive i dati sliku da urami i stavi u dnevni boravak i da se hvali familiji i prijateljima svojim urbanističkim “projektom”. Vjerujemo da bi gosti pomislili da se radi o Pojasu Gaze, a ne Zvorniku.
Dobro upućeni izvori su nam rekli da u većini slučajeva Gradska uprava nema para da vrati rentu, koju je investitor već uplatio pa je onda iz finansijske nemoći prinuđena da daje građevinske dozvole.
Ugroženi vlasnici su se obratili u pisanom obliku Gradskoj upravi, odjeljenju za inpekcijske poslove.(slika ispod)
Obratili su se i ombudsmanu.( slika ispod)
Na kraju se obratili i Ministarstvu unutrašnjih poslova, Policijska uprava Zvornik.( slika ispod)
Ugroženi vlasnici nam još navode, da kad nema regulacionog plana( kao u ovom slučaju) naš urbanizam uzima u obzir misljenje Agencije za prostorno planiranje ali tu agenciju moze da plati samo investitor, da ne kažemo kupi. Ne može niko neko drugi da izvede neku drugu agenciju da pobije misljenje.
A, što se tiče parkinga Skupština grada Zvornika je prošle godine izglasala zakon u kome vi možete da napravite zgradu u Zvorniku, a da se parking te iste zgrade fakturiše u Karakaju, što je svakako za rubriku Neverovali ili Da.
Dodatni problem ove gradnje je što se iznad parcele nalazi dalekovod, što je u ranijim vremenima bio signal za strogu zabranu radova.
Pozivamo institucije da rade svoj posao, jer trenutno stanje u državi nam govori da niko nije vječno zaštićen.
Iznenadjenje! Ne nema iznenadjenja, Zvornik od 1995.ide putem urbicida koji je poveo Minja Radovic a njega u urbicidaskom pohodu nadmasili naslednici predvodjeni nacistima I Gladnim ! Oduzimanje parking prostora, ulica I citavih prostora zajednickog, gradjanskih , rekao bih seljackih, traje I ne zaustavlja se!
Jedno je sigurno , teror se nece zaustaviti jer ga podrzavaju vlasti I otimaci i zlotvori – gradjevinska mafija zvornicka! Zaustavice se tek kada gradjani ustanu I protestvuju kao u Srbiji, protiv partokratije, protiv korupcionaskog sistema I ucjena I drzavnog terora! Ocekujete od gradjana da stane iza Dodika I onih ostalih krmaka, koji samo stite oteto I njihovo licno I Ono sto oni zovu Republika Srpska ,odgovor je jasan – e pa sa teroristima I drzavni terorom nema razgovora. Svako prema zaslugama – ,sto se mene tice nije moja igra! Otpor!