
Stiglo je proljeće.
Tačno u 10.01 časova stiglo je proljeće
Danas vjesnici jagorčevina, visibaba i vrba cica maca, odlaze kući.
Bivši momci a, i muževi najbolje znaju šta je to biti vjesnik, pogotovo tuđeg proljeća.
Od danas depresivan nema opravdanje za tugu.
Mole se ovi što “nazor” šire pozitivnu energiju da to prepuste svojoj harizmi, a ne sili nagona sopstvene tuge…
Od danas su zaljubljivanja kao uzimanje kredita. Prelijepo moranje života sa ogromnim posljedicama za srce.
Od danas svačija želja dupla potrebu.
Oblače se roze očekivanja i lakše podnose promašaji.
Od danas voćari zanemaruju žene ali lože mraz. Fotografi slikaju roze cvat jer svadbi nema do maja…
Od danas plavo nebo gubi algoritam pregleda jer mašta je dočekala, nema potrebe da se gleda uvis. Danas mozak logikom smatra plavo nebo. Do juče je to bila nada.

Kalendari su najveće ubice čekanja.
Da nema kalendara želja nikad ne bi obajatila.
Računanje vremena je svakako izmišljeno da bi rimski imperatori upisivali svoja imena u vječnosti.
Jedina dobra reforma kalendara je što su ubacili januar i februar.
Da to nisu uradili registracija kola bi nam dolazila dva mjeseca ranije.
Posle su već stigli stručnjaci astronomi i onda se situacija precizirala.
U modernom vremenu svaki normalan astronom se prekvalifikovao u astrologa.
Što bi se “ganjali” po Marsu i Mjesecu kad mogu da iznajme termin na TV-u posle ponoći i lažu narod o sreći i to za dobre pare.

Mi sad u kapitalizmu imamo problem sa geolozima…
Rijetko koji hoće da kopa bunare, svi hoće malo dublje. Razumijem potrebu za tajnama mraka( pogotovo, hmmm…) ali svi znamo posljedice kad se siliš nad nečim što nema dno. Uglavnom shvatiš da nema dubine koja je površna.
Uaa geolozi!
Živjelo proljeće!
Živjeli površinski iskopi do deset metara i čiste rijeke…
Jedno je sigurno, ko danas nema minimum dva proljeća u životu, džaba se rodio!