
Danas je u Skupštini grada Zvornika održana 30. redovna sjednica odbornika, izabranih glasovima naroda u nevolji.
Tačke dnevnog reda su totalno nebitne za pominjati. Skoro pa smo sigurni da više “stava” možete sresti kod napaljenog muškarca ili spoljnoj politici Crne Gore, nego u klupama skupštinske sale.
U većini gradova skupštinska sala je uglavnom arena za politička prepucavanja i razmjenu stavova, međutim u Zvorniku skupštinska sala služi za brzinsko “enter” glasanje bez diskusija ili ako ih ima jako su rijetke. Sjednice sa ponekad i sa dvocifrenim brojem tačaka ne traju duže od sat, dva vremena. Više smo neizvjesnosti sreli u Kinder jajetu za djecu ili u praznom lavoru, nego u ishodu glasanja odbornika u Skupštini grada Zvornika.

Skoro pa smo sigurni da ukoliko bi na glasanje bilo predloženo da se svi građani protjeraju iz Zvornika da bi odbornici glasali potvrdno. Najgore je što u toj Skupštini “bez stava” sjede i visoko obrazovani ljudi i dokazani u svojim profesijama. Ne znam da li su svjesni svoje odgovornosti u budućim vremenima jer svakako svojim odborničkim mandatom njihova ličnost piše istoriju grada Zvornika. Odbornik je čovjek koji bi u svojoj srži ličnosti trebao da bude dobar organizator, retoričar, predstavnik svoje Mjesne zajednice, naselja, zgrade. Svakako kao takva ličnost trebao bi da neprestano predlaže i vodi borbe za bolje uslove života naroda koji ga zapravo i izabrao.
Jedina dobra stvar odborničke pasivnosti su finansijska isplativost koja se ogleda u manjoj potrošnji vode, struje… Doduše i u ekološka isplativost ima svoju računicu i ona se ogleda u tome što manje vremena provedu u zatvorenom, osnosno Skupštini, manje ugljen-dioksida cirkuliše kroz “katakombične” hodnike Gradske uprave.

Vjerujem da je javnost Zvornika gladna da vidi uzavrelu atmosferu u Skupštini, pa čak i iznošenje ratobornih odbornika. Bio bi to veliki dan za buntovnost Zvornika!

Ne znamo ko je kleo ovaj Zvornik ali izgleda da oka nije sklopio.