Skoro svakodnevno smo svjedoci “reklamiranih” nepravdi koje iako glasno kucaju na vrata institucija ali rijetko kada im bude otvoreno.
Ne znamo više kuda plovi ovaj brod morala ali svakako imamo osjećaj da nikad ovako nije bilo. Nivo podaništva učenih i obrazovanih ljudi nikad nije bio veći. Iako su svjesni svoje društvene i duhovne odgovornosti hladnokrvnu pristaju da budu sluge i izvršioci tuđih grijehova uz prosto obrazloženje da tako sistem funkcioniše.
Uzećemo primjer većine načelnika odjeljenja u Zvorniku koji su svoj nivo podaništva doveli do tog nivoa da im uopšte više nije bitno da li će svojim svjesnim sprovođenjem nepravde obrukati porodicu, degradirati svoju ličnost, odreći se potrebe za Carstvom nebeskim, uništiti tuđi život.
Juče smo imali primjer prijedloga za priznanja grada Zvornika, gdje predsjednica komisije Borjana Smiljanić odbila 6 pravičnih prijedloga koji su došli iz pravca opozicione strane. Iako su ti prijedlozi u većinskoj mjeri daleko kvalitetniji od izabranih, gospođa Smiljanić je hladnokrvno ponizila sebe, sve zarad “sektaške” politike njene partije koja će prije nagraditi crveni kamen nego npr redovnog profesora na fakultetu koji ne želi da bude crveni. Što je najgore skoro pa smo sigurno da ista ta predsjednica misli da ona ne snosi nikakvu odgovornost i da ona tako “mora” i da je to viša sila…
Imamo problem gradnje u Zvorniku. Pa oštećene strane mjesecima se bore sa investitorima koji im sjeku stepenice porodičnih domova… Pa ljudi samo još do CNN nisu došli, a inspekcije u Gradskoj upravi ni prstom da mrdnu. Naravno, kad treba nekome napisati 4000KM kazne dugonoge inspektorke i bucmasti inspektori sprovode zakon do krajnjih granica…
Šta treba da se desi da bi se neko uplašio svoje odgovornosti? Da li su ti ljudi toliko sigurni da nikad neće odgovarati za kriminal koji sprovode ili jednostavno nemaju hrabrost da se suprostave tome.
Imamo i primjer gdje načelnica odjeljenja odborniku odbija da dostavi imena ljudi koji su dobili podsticaj. Sam gradonačelnik je dugo vremena odbijao da dostavi i imena svojih savjetnika…
Doduše, onako kad ih čovjek vizualno vidi pa većina ih je idealna da robija za tuđa ispunjenja. Neko će ih vjerovatno nekada i dočekati.
Do tada, treba naći način da im se ako ništa bar “ogadi” svakodnevnica, jer uzaludno je očekivati od njih da će se pokajati.
